Možda na prvi pogled izgleda da je reč nesporazum u naslovu Pirićevog romana blaga, ili (u duhu vremena) naglašeno korektna spram svega bolnog i tragičnog što njegova proza temom, autorskim pristupom, stavovima o životu i promišljanjem savremenog sveta kazuje ili podrazumeva. Čini mi se, međutim, da je odmerenost u poimanju ove reči (a pripadam onima koji smatraju da je naslov važan za knjigu) bitan pokazatelj i primer vrline koja krasi ovaj roman u celini: u pitanju je temeljno preispitivanje mnogih vrednosti, kao i vraćanje težine, smisla i značenja rečima koje većina danas olako i bez odgovornosti izgovara. Izdvojena u naslov, reč dobija status središnjeg pojma, vezivnog tkiva i ključnog elementa u razumevanju različitih nivoa priče, ali i celine koja seže do univerzalnih pitanja.

Uvijek je vrlo ugodno iznenađenje doznati za neko novo ime na domaćoj književnoj sceni iza kojeg se krije spisateljski talent koji bi mogao stati bok uz bok s velikanima domaće i svjetske književnosti. Ovakva nova književna “otkrića” događaju mi se vrlo rijetko, a do sad na Kurzivu nipošto nisam krio da sam ekstremno nezadovoljan kvalitetom najnovije domaće književne produkcije. Zamislite stoga moje iznenađenje kad sam u romanu-prvijencu nepoznatog bosanskohercegovačkog autora koji živi u Nizozemskoj i koji je po struci elektrotehničar pronašao još neotkriveni dragulj balkanske proze!